24. Septembra 2024.

Hezbolah je napravio poduhvat bez presedana, to je potvrdila i ova situacija, u ovom trenutku su pred najtežom dilemom od kada postoje!

Teroristička grupa sada ide veoma tankom linijom.

Za manje od nedelju dana, Izrael je uspeo da značajno degradira Hezbolahove vojne sposobnosti, sisteme komunikacije i komandni lanac. Prvo, eksplodirajući pejdžeri i voki-tokiji potkopali su sposobnost grupe koju podržava Iran da komunicira. Zatim je usledio atentat na komandanta operacije Ibrahima Akila u petak i 14 najviših komandanata elitnih Radvan snaga, što je veliki udarac za najviše rukovodstvo i komandnu jedinicu libanske militantne grupe, Savet džihada.

Od osnivača vojne strukture Hezbolaha, danas je preživio samo Ali Karaki, komandant južnog fronta koji je bio meta izraelskog napada na južni Bejrut u ponedeljak popodne. Grupa tvrdi da je dobro i da je na “bezbednoj lokaciji”. U novoj eskalaciji, izraelski vazdušni napadi u Libanu u ponedeljak su ubili stotine ljudi i poslali hiljade porodica koje beže iz južnog Libana u oblasti prema prestonici Bejrutu i ​​planini Liban.

Ova eskalacija dolazi nakon što su izraelski lideri odlučili da se suoče sa kontinuiranom pretnjom koju Hezbolah predstavlja severu zemlje. Prošlog ponedeljka, bezbednosni kabinet premijera Benjamina Netanjahua odlučio je da postavi novi ratni cilj – bezbedan povratak stanovnika Izraela na sever zemlje.


Ali lider Hezbolaha Hasan Nasralah ne popušta, piše Hanin Gadar sa Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku u svojoj analizi za Foreign Polici. U govoru 19. septembra, Nasralah je udvostručio napade na severni Izrael. Uprkos njegovom priznanju tehnološkog napretka Izraela, lider Hezbolaha je odbio da odstupi i zapretio da „nikakva vojna eskalacija, nikakva ubistva, nikakvi atentati i nikakav sveobuhvatni rat ne mogu da vrate stanovnike na granicu“.

Neposredno nakon njegovog govora, Izrael je pogodio oko 30 raketnih bacača Hezbolaha i infrastrukturnih objekata sa oko 150 raketnih cevi, rekao je portparol Izraelskih odbrambenih snaga (IDF).

IDF je takođe pogodila skladišta oružja Hezbolaha u više oblasti u južnom Libanu, nakon čega su usledili intenzivniji udari tokom vikenda, a Izrael je u subotu tvrdio da je uništio 400 raketnih bacača širom južnog Libana i doline Beka. Obim ovih udara ukazuje na apetit Izraela za eskalacijom i spremnost da proširi obim svojih ciljeva. Uprkos pozivima da se daju sve od sebe, izraelska odluka o pokretanju rata u punom obimu ili kopnenoj invaziji još nije doneta, ali ID tvrdi da je spreman i za tu opciju. Takva odluka bi nanela veliku štetu zemlji i njenoj civilnoj infrastrukturi, posebno ako Hezbolah ispali svoje najnaprednije rakete.

Ogromni gubici


Prema rečima autora, čini se da je Izrael rešen da natera Hezbolah da promeni strategiju i preispita svoje učešće u sukobu, koji je grupa pokrenula 8. oktobra 2023. godine, dan nakon što je Hamas napao Izrael i Izrael započeo rat protiv Palestinaca. grupa. Hezbolah je sada, kaže, suočen sa izborom – sačuvati ono što je ostalo od svojih vojnih resursa i vođstva ili nastaviti da ugrožava sever Izraela.

Gubici koje je Hezbolah pretrpeo prošle nedelje bili su ogromni, ali je grupa izgubila bitku za odvraćanje pre nekoliko meseci. Od oktobra prošle godine, kada je Hezbolah odlučio da napadne Izrael u znak podrške Hamasu, Izrael je bio uspešan u degradiranju vojnih sposobnosti grupe precizno ciljanim udarima i uglavnom je to učinio bez izazivanja mnogo civilnih žrtava.

U protekloj godini Izrael je ubio više od 500 ljudi – uglavnom pripadnika militantne grupe – uključujući vrhunske i elitne komandante, kao što su Vissam al-Tavil, Taleb Abdulah, Fuad Šukr i drugi. Pored toga, uništena je vojna infrastruktura Hezbolaha južno od reke Litani, zajedno sa velikim brojem skladišta oružja i vojne infrastrukture širom Libana. Odgovori grupe su se uglavnom fokusirali na severni Izrael, ciljajući na vojne baze i vojnu infrastrukturu, dok su uglavnom izbegavali civilne žrtve, velike gradove i civilnu infrastrukturu.


Izraelski udari na Liban


Na početku rata, cilj Hezbolaha i Irana je bio da izvuku korist iz bilo kakvog političkog ili diplomatskog rešenja kojim bi se okončao rat Izraela i Hamasa u Gazi. Ali usput su uspeli da ostvare podvig bez presedana – da pomere tampon zonu sa juga Libana na sever Izraela. Oko 60.000 Izraelaca je i dalje interno raseljeno, a Hezbolah je to svojim biračima rekao kao svoje najveće dostignuće ikada protiv Izraela. Biće veoma teško izaći iz ovoga.

Ako Izrael proširi opseg svojih ciljeva kako bi pogodio napredna vojna sredstva, kao što su objekti u kojima se skladište i proizvode precizno navođene rakete, Hezbolah bi mogao preispitati svoju pretnju severu. Grupa sada hoda veoma tankom linijom između očuvanja svojih resursa i pretnje severnom Izraelu, a pitanje je koliko još gubitaka može da ponese. Izrael ovo vidi kao priliku da krene dalje i podigne cenu Hezbolaha dok ne postane nepodnošljiv.

Iako je pravi rat između Izraela i Hezbolaha realna mogućnost, obe strane ipak preferiraju diplomatsko rešenje. Izrael pokušava da zadrži svoje napade na meti, a Hezbolah se trudi da ne provocira Izrael ili da bude primoran da koristi i troši svoj najvredniji vojni resurs, precizne rakete, koje Iran vidi kao fitilj.

Eskalacija da bi se izbegao rat


Izrael može da eskalira da izbegne rat, odnosno da natera Hezbolah da prihvati jedino diplomatsko rešenje na stolu, a to je ono koje je izneo američki izaslanik za međunarodna energetska pitanja Amos Hohštajn za odvajanje pitanja Libana od Gaze. i sprovođenje Rezolucije 1701 Saveta bezbednosti UN-a, kojom je okončan rat između Izraela i Hezbolaha 2006. godine. To bi značilo da bi Hezbolah morao da prihvati poseban sporazum o prekidu vatre, odustane od svog vojnog prisustva severno od reke Litani, nekih 45 kilometara od granice, i dozvoli raseljenim Izraelcima da se bezbedno vrate na sever.

Sve do prošle nedelje, Izrael i Hezbolah su hodali veoma tankom linijom između sveopšteg rata i proračunatog obrasca napada i odgovora. Hezbolah je izgubio svoju vojnu infrastrukturu, komandante i oružje, ali što je najvažnije, izgubio je sigurnost i poverenje u svoje redove. Posle svakog atentata ili puča, a posebno posle masovnih eksplozija pejdžera i voki-tokija, Hezbolah se sada plaši dublje infiltracije izraelskih obaveštajnih službi u svoje redove, a članovi grupe izgubili su poverenje u svoje kolege, strahujući da bi neko mogao biti izraelski špijun.


Grupa je takođe izgubila poverenje u tehnologiju i nema pouzdan komunikacioni sistem na koji bi se mogao osloniti za bilo kakav vojni odgovor ili rat. Jedini preostali metod je verbalna komunikacija, kojoj su njeni lideri pribegli kada je zakazan lični sastanak Akila i komandanta Radvana, da bi oni bili ubijeni u izraelskom napadu. Nivo infiltracije je dublji nego što oni znaju.

Takođe, Hezbolah je izgubio poverenje sopstvene zajednice. Ako ne može da zaštiti sebe, mnogi se pitaju kako će zaštititi svoje birače i pristalice. Što je još gore za grupu, to više nije priča o uspehu Irana u regionu. Činjenica da je Izrael uspeo da ubije Šukra i Akila usred njihovog uporišta u južnom bejrutskom predgrađu Dahieh predstavlja veliki bezbednosni udar. Ali ono što je još više zabrinjavajuće za Hezbolahovo vođstvo je gubitak elementa iznenađenja, koji je oduvek bio deo njegove vojne strategije.

Izrael je tačno znao kada i kako je Hezbolah planirao da uzvrati Šukru u avgustu, kada je ID pokrenuo preventivni udar na infrastrukturu grupe, uključujući lansere koje je pripremio za operaciju. Svi ovi gubici, zajedno sa dosadašnjom nesposobnošću grupe da sprovede efikasan vojni odgovor protiv Izraela, ponižavajuće su i sramotne za Hezbolah, ali na vojnom nivou je još gore – Hezbolah je odvratniji nego ikada.

Svi problemi Hezbolaha


Grupa bi se na kraju mogla oporaviti od ovih gubitaka, obnoviti svoju komunikacionu mrežu, suprotstaviti se izraelskim obaveštajnim službama i povratiti poverenje svoje zajednice, ali sve to će potrajati, a luksuz Hezbolah možda neće moći da priušti.

Danas, svaki odgovor na izraelsku eskalaciju zahteva od militantne grupe da reši više problema. Prvo, bez odgovarajućeg komunikacionog sistema, Hezbolah ne može da koordinira ciljanje, odgovor ili logistiku. Takođe, ne može se lako koristiti putem verbalne ili pismene komunikacije, što je slično sistemu koji trenutno koristi Hamas u tunelima u Gazi. Liban je mnogo veći, a bez efikasnog i brzog komunikacionog sistema, vojna sposobnost Hezbolaha da vodi rat je znatno smanjena.

Drugo, mnogi visoki zvaničnici Hezbolaha su ubijeni ili povređeni. Mnogi stariji i srednji operativci grupe su pogođeni od strane uzbunjivača. U pošiljci je bilo 5.000 uzbunjivača, a samo Hezbolahove borbene snage su nezavisno procenjene na najmanje 20.000 militanata. Zujalice se dele službenicima grupa i borcima sa posebnim veštinama i zadacima, odnosno onima koje treba zaštititi. Među žrtvama su porodice članova libanskog parlamenta i visoki komandanti Hezbolaha, kao i visoko pozicionirano osoblje bezbednosti, a da ne pominjemo iranskog ambasadora u Libanu, koji je navodno bio u neposrednoj blizini eksplozivne naprave.


Uostalom, Hezbolah još uvek nije shvatio koliko je duboko izraelska obaveštajna služba prodrla u njegove redove. Izvori bliski njenom unutrašnjem krugu rekli su za Foreign Polici da lideri grupe pažljivo ispituju svaki komad elektronske opreme koji poseduju i da su zabrinuti da su njihovi automobili, motocikli, pa čak i njihove napredne fabrike raketa, mine i da bi mogle eksplodirati u svakom trenutku.

Grupa će morati da sprovede dubinsku istragu kako bi se uverila da se Izraelci nisu duboko infiltrirali ili kompromitovali druge njihove sisteme, što će trajati nedeljama. A ako se Hezbolah plaši da su njegova raketna postrojenja minirana ili nadgledana, logistički će biti veoma teško bezbedno premestiti to oružje da bi se lansiralo.

Izgleda da izraelska vlada vidi neuspehe Hezbolaha kao dobru priliku za ID da započne rat kako bi dodatno nagrizao sposobnosti grupe. Ali rat sličan onom iz 2006. mogao bi da nanese pravu štetu Izraelu bez otklanjanja pretnje Hezbolaha. Štaviše, to bi moglo da dovede do veće međunarodne izolacije i većeg broja civilnih žrtava na obe strane, kao i da rizikuje regionalni rat na više frontova.

“Nema potrebe za totalnim ratom”


Ono što su ID i njena strana obaveštajna agencija, Mosad, postigli prošle nedelje, bilo je veoma efikasno. Nema potrebe, smatra autor, za potpunim ratom koji bi prouzrokovao gubitke civila, vratio retoriku „osovine otpora“ i ujedinio regionalno i međunarodno javno mnjenje protiv Izraela. Dok se ne postigne dugoročno rešenje, najbolji scenario je da Hezbolah prihvati prekid vatre, što bi bilo odvojeno od rata u Gazi. Diplomatske poruke Sjedinjenih Država i njihovih saveznika moraju se fokusirati na ovaj cilj i izvršiti pritisak na Hezbolah da razdvoji dva fronta. Za Iran i Hezbolah ništa nije važnije od njihovih vojnih resursa, posebno preciznih projektila.

Američki diplomatski napori, prema Gadaru, treba da iskoriste ranjivost Hezbolaha. Pored prisiljavanja grupe da prihvati odvojeni prekid vatre, pregovori bi trebalo da imaju za cilj sprečavanje rata u punom obimu, omogućavanje stanovnicima sa obe strane da se vrate kućama i podrivanje narativa Hezbolaha i Irana o pobedi i otporu.

Rezolucija UN 1701 nije održiva jer ne uključuje kaznene mere, a Hezbolah će je na kraju prekršiti. Stoga će biti potrebno osmisliti dugoročnu politiku nakon što se postigne prekid vatre za obuzdavanje Hezbolaha u Libanu, politiku koja bi se bavila presecanjem njegovih puteva za snabdevanje oružjem iz Teherana preko Iraka i Sirije, kao i pomoći libanskoj državi da povrati svoj suverenitet kada se u pitanju odluka o ratu i miru.

Međutim, za razliku od onoga što je rečeno, u svetlu eskalacije u ponedeljak, Bi-Bi-Si u svojoj analizi navodi da je posle vazdušne kampanje izraelska kopnena invazija, čak i ograničena, sada neizbežna.

Sa prekinutim komunikacijama i drugim mrežama, borcima ranjenim u eksplozijama pejdžera, vodećim ličnostima ubijenim i vojnom infrastrukturom pod stalnim bombardovanjem, Hezbolah se navodno suočava sa najgorom krizom u poslednje četiri decenije, a izraelski ministar odbrane Joav Galan kaže da se kampanja “produbljuje”. Međutim, procenjuje se da je to strategija visokog rizika, u kojoj se ne može zanemariti sposobnost Hezbolaha da reaguje.

“Invazija na kopno izgleda neizbežna”


„Trenutno smo fokusirani samo na izraelsku vazdušnu kampanju“, rekao je u ponedeljak visoki zvaničnik, a čini se, kako prenosi Bi-Bi-Si, da će Izrael za sada videti šta može da postigne iz vazduha. Jedan bivši komandant je u medijskom nastupu rekao da je do sada vazduhoplovstvo pokazalo samo delić svojih sposobnosti. Ali postoji granica za ono što Izrael može da postigne iz vazduha, čak i ako, kao što se sada čini mogućim, avioni spremaju da opustoše čitava sela. U nekom trenutku, kaže BBC-jev Pol Adams, kopnena invazija – koliko god ograničena – izgleda neizbežna.


Ali pitanje je da li bi to bilo pametno. „To je upravo ono što Hezbolah želi“, rekao je Žak Nerija iz Jerusalimskog centra za bezbednost i spoljne poslove. „Narod južnog Libana su vojnici Hezbolaha. I zato ćemo morati da se borimo protiv mase koju ne poznajemo, pod nepoznatim uslovima“, kaže on. U prošlonedeljnom govoru, Hasan Nasralah je izazvao Izrael da pokuša, ako misli da može, da stvori tampon zonu u južnom Libanu, nešto za šta se navodno zalaže šef izraelske severne komande. Takav napor bi, kako je rekao, imao “strašne posledice” po Izrael.

U ovom trenutku, dalje se navodi, nema znakova diplomatskog odstupanja. Napori koje predvode SAD da se smiri sukob između Izraela i Hezbolaha su propali, kao i razgovori usmereni na obezbeđivanje primirja u Gazi i oslobađanje izraelskih talaca. Čini se da je na delu hladna vojna logika – štrajk i kontraudar, zaključuje Adams.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare